Voćne sadnice - Kruševac

Kalemljenje

Okuliranje

Šta je kalemljenje?

Kalemljenje je metod veštačkog vegetativnog razmnožavanja. Primenjuje se kod onih biljaka kod kojih se reznice teško ukorenjavaju, slabo donose seme ili se dugo čeka na rod. Mnogi varijeteti drvenastih biljaka odgajeni su radi ukusnih plodova nekim od načina kalemljenja. Značajno je u voćarsko-vinogradarskoj praksi.

Kalemljenje je postupak kojim se deo jedne biljke (plemka) sjedinjuje sa delom druge biljke (podloga). Mehaničkim spajanjem I fiziološkim srastanjem sjedinjenih delova dobija se nova biljka (kalem), koja je sposobna da nastavi samostalan život. Kalemljenje voća stotinama godina je bio visoko cenjen zanat dok je danas sve mali broj onih koji su upućeni u ovu veštinu. Kalemljenje voća je zapravo vid oplemenjivanja divljih u pitome voćke, pri čemu se karakteristike plemke prenose na „nove“ obično divlje voćke koja su podloge.

Na taj način, nova voćka će zadržati sve najvažnije osobine roditeljske sorte, iako joj koren, a često i deo debla, potiče od druge sorte ili čak voćne vrste. Izborom različitih vrsta podloga moguće je poboljšati sposobnost prilagođavanja određene sorte klimatskim i zemljišnim uslovima i modifikovati razne druge osobine sorte, kao što su bujnost, brzina stupanja na rod itd.

Verovatno da je prvo kalemljenje nastalo spontano u prirodi, priljubivanjem grana sa dva susedna stabla srodnih vrsta. Ovu pojavu u prirodi je potom čovek prepoznao, iskoristio i pretvorio u jedan od glavnih načina razmnožavanja biljaka (kalemljenje na dodir ili ablaktiranje).

Od čega se sastoji kalem?

Kalem se sastoji od podloge i plemke. Prva biljka, koja ima sopstveni koren, naziva se podloga a druga, koja se na nju kalemi i od koje treba da se obrazuje novo stablo, kalem-grančica ili plemka, deo koji potiče od plemenite sorte sa nekom korisnom i poželjnom osobinom. Mesto na kojem se spajaju podloga i plemka naziva se spojno mesto kalema.

Razmnožavanje voća kalemljenjem ima neuporedivo veći značaj nego svi ostali načini razmnožavanja. Intenzivna rasadnička proizvodnja se zasniva na proizvodnji podloga i proizvodnji kalem-grančica. Podloge se mogu proizvesti vegetativno, iz reznica ili generativno, iz semena. Podloga nastala iz semena naziva se sejanac ili divljačica, a ako je razmnožena vegetativno, naziva se mladica.

Da bi kalemljenje bilo uspešno, plemka treba da sadrži bar jedan vegetativni (drvni) ili mešoviti pupoljak. Po prijemu kalema, iz ovih pupoljaka plemke razvijaju se mladari, od kojih se formira stablo buduće voćke. Cvetni pupoljci ne mogu se koristiti za kalemljenje, pošto iz ovih pupoljaka, čak i kada dođe do prijema kalema, ne razvija se mladar, već samo cvet, koji ubrzo otpada.

U voćarskoj praksi najčešći vid kalemljenja jeste okuliranje ili očenje. On se sastoji u prenošenju samo jednog pupoljka ili okca sa biljke kalema pod koru podloge. Pri tome se na kori podloge napravi zarez u obliku slova T pa se u njega nanosi pupoljak kalema, koji se odseca sa jednim delom kore. Okuliranje se najuspešnije vrši krajem leta mirujućim pupoljcima, obrazovanim u tekućoj godini, koji će se razviti tokom iduće godine. Prve godine okce samo srasta sa podlogom, a sa razvićem počinje iduće godine. Pošto se okuliranje vrši na srednjem ili vršnom delu izdanka, kada dođe do rasta kalema, deo podloge koji se nalazi iznad okca treba odseći. Prednosti ove metode su što zahteva male količine materijala, tehnika rada je vrlo prosta, rad je vrlo brz, rana prilikom kalemljenja mnogo je manja nego kod drugih tipova a srastanje podloge i kalema teče vrlo brzo.

Šta se podrazumeva pod podudarnošću (kompatibilnošću) podloge i plemke?

Da bi kalemljenje uspelo, potrebno je da su podloga i plemka fiziološki dovoljno podudarne (kompatibilne). Ukoliko je fiziološka podudarnost između podloge i okalemljene sorte veća, bolji je prijem kalemova, voćke su dugovečnije, rodnije, otpornije na sušu i imaju čvršću vezu na spojnom mestu. Ako ne postoji podudarnost između podloge i plemke, pri kalemljenju ne dolazi do srastanja podloge sa plemkom, odnosno kalemljenje ne uspeva. Ako je podudarnost između podloge i plemke delimična, može da dođe do prijema kalema, ali u kasnijem životnom periodu takva voćka slabo raste i rađa, osetljiva je na sušu i lako se lomi na spojnom mestu. Iz navedenih razloga, pri kalemljenju je neophodno odabrati vrstu podloge koja ispoljava dobru podudarnost sa sortom koja se kalemi. Najveću međusobnu podudarnost imaju pripadnici iste voćne vrste (npr: kruška sa kruškom, jabuka sa jabukom, šljiva sa šljivom itd).

Napomena: Na jednom istom stablu, može se kalemiti nekoliko vrsta voća, npr. višnja i trešnja na istu divlju trešnju.

Šta je kalus i kako se on obrazuje?

Ako postoje odgovarajući uslovi za srastanje, na mestu spoja podloge i plemke počinje da se obrazuje kalus. Kalus predstavlja posebnu vrstu tkiva koje ima ulogu da zatvara rane (traumatično tkivo). Najveći značaj za obrazovanje kalusa ima sloj meristemskih ćelija, koji se nalazi između drveta i kore. Ovaj sloj se naziva kambijum (lateralni meristem). Da bi kalemljenje uspelo, od presudnog je značaja da se prilikom spajanja podloge i plemke njihovi kambijumi dovedu u direktan kontakt. Pošto kambijumi podloge i plemke imaju glavnu ulogu u stvaranju zajedničkog kalusa, vrlo je važno za prijem kalema da se pri njihovom spajanju poklope kambijumi oba dela.

Od čega zavisi uspeh kalemljenja?

Uspeh pri kalemljenju zavisi od podudarnosti (kompatibilnosti) podloge i plemke, vremena kalemljenja, životne aktivnosti podloge i plemke, kvaliteta podloge, kvaliteta plemke, kontakta na spojnom mestu, vremenski prilika za vreme i posle kalemljenja, brzine kalemljenja, nivoa higijene prilikom kalemljenja, načina kalemljenja i obučenosti kalemara. Ukoliko je podudarnost između podloge i plemke veća postiže se bolji uspeh pri kalemljenju.

Za uspeh prilikom kalemljenja, osim dobrog poznavanja metode i tehnike rada, od velike važnosti je sistematska srodnost biljaka. Ukoliko su srodnije vrste kalema i podloge, utoliko će uspeh pri kalemljenju biti veći. Kalemljenje između dve srodne vrste je sasvim moguće, ali što su kategorije biljaka udaljenije, to je uspeh sve manji.

Koji je značaj kalemljenja u voćarstvu?

  • Brza i masovna proizvodnja voćnih sadnica;
  • Proizvodnja sadnica za zasade sa različitim sistemima uzgoja;
  • Korišćenjem raznih podloga i sorti, voćke se šire na raznim područijima gde ranije nisu uspevale pojedine vrste i sorte (pomeranje areala prostiranja neke vrste);
  • Kalemljenje omogućava da se verno prenose i čuvaju sortne osobine;
  • Voćke rano cvetaju, rano stupaju u plodonošenje; redovno i obilno rađaju i donose krupnije plodove i semena;
  • Divlje voćke po šumama kalemljenjem donose kvalitetne plodove;
  • Uticaj na vreme cvetanja a time i otklanjanje opasnosti od poznih prolećnih mrazeva;
  • Obezbeđivanje dovoljnih količina polena radi oprašivanja (kod dvodomih biljaka);
  • Dobijanje voćaka otpornih prema bolestima i štetočinama (bakterijama, insektima i gljivama);
  • Produživanje životnog veka nekih biljaka.
Scroll